Radno pravo na Tajvanu: kada pripada otpremnina (資遣費)
← ČlanciPravne informacije o Tajvanu

Radno pravo na Tajvanu: kada pripada otpremnina (資遣費)

Attorney Wei Tseng6 min čitanja
Vraćanje lista preko stola za sastankeOsoba sa desne strane gura jedan list nazad ka osobi preko puta. Pušta list i povlači ruku pored hemijske olovke.Izmišljena scena od približno četiri sekunde, napravljena pomoću veštačke inteligencije. Ne prikazuje stvarnog klijenta, autentične radne dokumente, potpisivanje, stvarni prestanak radnog odnosa niti isplatu otpremnine.

Advokatkinja Wei Tseng (曾雋崴) u nastavku sažima pravila otpremnine (資遣費) po tajvanskom pravu.

Tekst objašnjava kada pravo na otpremninu nastaje i kada ne.

Uređenje se od države do države razlikuje.

U nekim pravnim porecima, na primer u Koreji, društvo načelno mora da isplati otpremninu kada zaposleni ode.

Na Tajvanu je drugačije:

Obaveza isplate otpremnine nastaje tek kada društvo otpusti zaposlenog.

Ako zaposleni sam da otkaz, društvo otpremninu ne mora da isplati.

Ako međutim zaposleni učini protivpravni akt,

prekrši pravilnik o radu (工作規則),

ili se bez razloga ne pojavi 3 dana uzastopno (曠工),

društvo može da otpusti bez isplate otpremnine.

Sledeća tabela to sažima.

VrstaPrivredni otkaz (資遣員工, 經濟解僱)Disciplinski otkaz (解僱員工, 懲戒解僱)Sopstveni odlazak zaposlenog (員工自請離職)
ZnačenjeAko kod poslodavca postoji potreba usklađivanja osoblja zbog stanja preduzeća, razlog leži u privrednoj oblasti poslodavca, a ne u odgovornosti zaposlenog. Zato poslodavac mora da poštuje otkazni rok (預告期間) i da isplati otpremninu, da uravnoteži nepovoljnosti zaposlenog.Ako zaposleni učini protivpravni ili neprikladan akt, poslodavac može odmah da raskine ugovor o radu (勞動契約) bez prethodnog otkaza i otpremninu ne mora da isplati. Reč je o jednom od disciplinskih ovlašćenja poslodavca.Zaposleni može u svakom trenutku da raskine ugovor, ali mora prema trajanju zaposlenja da poštuje otkazni rok, da poslodavac može da izvrši predaju i traženje zamene.
UsloviDa (član 11 tajvanskog Zakona o radnim standardima)Da (član 12 tajvanskog Zakona o radnim standardima)Nema
Prethodni otkazNužanNije nužanNužan
TežinaLakoTeškoLako
Da li društvo mora da isplati otpremninu (資遣費)NužnoNije nužnoNije nužno
Tajvanski Zakon o radnim standardima, član 11 (勞動基準法第11條): Ako ne nastupi jedan od sledećih slučajeva, poslodavac ne može da raskine ugovor o radu, ni posle prethodnog obaveštenja zaposlenom. 1. Obustava delatnosti (歇業) ili prenos preduzeća (轉讓) 2. Gubici (虧損) ili stezanje delatnosti (業務緊縮) 3. Viša sila zahteva prekid delatnosti na jedan mesec ili duže 4. Priroda delatnosti zahteva smanjenje osoblja i otpušteni se ne može premestiti na drugo pogodno mesto 5. Određeni zaposleni ne može zadovoljavajuće da obavi posao koji mesto zahtevaTajvanski Zakon o radnim standardima, član 12 (勞動基準法第12條): Poslodavac može da otpusti bez prethodnog obaveštenja, ako za zaposlenog postoji jedan od sledećih slučajeva. 1. Ko pri zaključenju ugovora o radu podnese netačne podatke, navede poslodavca u zabludu i izloži preduzeće riziku štete 2. Ko upotrebi nasilje ili teško uvredi poslodavca, njegovu porodicu, njegovog zastupnika (代理人) ili druge saradnike 3. Koga su pravnosnažno osudili na kaznu zatvora na određeno vreme (有期徒刑) ili na strožu kaznu, bez uslovnog odlaganja izvršenja kazne (緩刑) i bez dozvole pretvaranja u novčanu kaznu (易科罰金) 4. Teško kršenje ugovora o radu ili pravilnika o radu 5. Ko namerno ošteti ili potroši mašine, alate, sirovine, proizvode ili drugu imovinu poslodavca, ili namerno odaje tehničke i poslovne tajne poslodavca i nanese poslodavcu štetu 6. Izostanak s posla (曠工) bez opravdanog razloga 3 dana uzastopno, ili 6 dana ili više u mesecu

Na Tajvanu, kada se navrši jedna godina staža (年資), poslodavac mora da isplati 0,5 meseca prosečne plate (平均工資) kao otpremninu, najviše za 6 meseci plate. Ova formula odnosi se na staž na koji se primenjuje član 12 Zakona o penzijama radnika (勞工退休金條例); kod staža na koji se primenjuje član 17 Zakona o radnim standardima (勞動基準法) kada je navršena jedna godina, isplaćuje se jedan mesec prosečne plate, bez gornje granice.

Ako je plata zaposlenog visoka i postignut je određeni staž,

otpremnina je takođe razmerno viša.

Tada se neka nesavesna tajvanska društva služe raznim sredstvima,

da ne bi morala da isplaćuju visoke otpremnine,

i navode zaposlene da sami daju otkaz.

Zaposleni moraju biti oprezni

i paziti da ne upadnu u takav postupak.

Sledeću stvar sam stvarno vodila.

Postoji društvo A, poznato, s ograncima širom Tajvana.

Iz nekog razloga promenilo se rukovodstvo,

i novo rukovodstvo počelo je odmah po stupanju,

da smanji troškove osoblja,

i da postupno poziva dobro plaćene i dugogodišnje zaposlene na razgovore.

Naš klijent, gospodin B, bio je zaposlen u društvu A više od 10 godina

i prodavac s najboljim rezultatima u središnjem delu Tajvana.

Pošto su plata i nagrade bile veoma visoke,

društvo je uzelo gospodina B za cilj.

Jednog dana rukovodioci su pozvali B na razgovor

i iznenada počeli da mu predbacuju da ne radi savesno.

Društvo bi imalo teškoće,

B bi trebalo da se žrtvuje i da da primer

i da smanji platu i funkciju.

Inače bi B trebalo da napusti društvo;

predali su gospodinu B list formata A4

i pozvali ga da na njega napiše: „Ja, [ime], dobrovoljno snižavam funkciju i platu”

kao sadržinu.

Taj sporazum hteli su da pokažu svim ostalim zaposlenima,

da ih slede.

B je bio zaposleni s najboljim rezultatima u središnjem delu Tajvana,

doneo je društvu mnogo novca

i radio je svaki dan savesno,

zato je te nerazumne zahteve snažno odbio.

B je odbio da to napiše,

i rukovodioci društva rekli su mu naposletku u ljutnji da ode.

B je napustio, s osećajem nepravde i tuge,

društvo u kojem je bio 10 godina,

i zatim više nije dolazio na posao.

Istom metodom društvo je

smanjilo plate mnogim rukovodećim zaposlenima

i deo zaposlenih to postupanje nije podneo

i sami su otišli.

B je međutim posle promene rukovodstva

prepoznao da društvo želi da uklanja zaposlene neprikladnim načinom,

i utvrdio je to rano

i pošto je već otkrio ponude posla pre odlaska zaposlenih,

B je na dan kada je išao na razgovor

snimio čitav tok mobilnim telefonom

i mogao je da dokaže da sam nije otišao.

Zahvaljujući tome kasnije je uz zastupanje

mogao da ostvari pravo koje zakon predviđa.

Opis jedne stvari nije obećanje da će isti ishod nastupiti i drugde.

Pošto je takvih slučajeva mnogo,

treba čuvati dokaze,

ako društvo koristi neprikladna sredstva.

Ako društvo beleži sitne greške zaposlenih,

postavlja ciljeve teške za postizanje,

postavlja preterane zahteve

ili premešta zaposlene na čudna mesta,

treba čuvati dokaze.

Vaše uobičajene zapise dolazaka,

zapise prekovremenog rada, zapise rezultata,

pravilnik o radu, elektronsku poštu sa saradnicima i nadređenima

kao i snimke razgovora s nadređenima —

čuvajte dokaze koji su za Vas povoljni.

Ako radite na Tajvanu,

otpremninu je teže dobiti nego što se misli.

Ne zaključujte lako poravnanje s društvom

i pazite da društvo ne otpušta neprikladnim načinom

niti da Vas navodi da sami date otkaz.

Otpremnina je zakonsko pravo samo kada su uslovi zakona ispunjeni;

tada je društvo dužno da je isplati.

I Vi na Tajvanu morate da štitite svoja prava.


Pogledajte i:

Pitanja

Na Tajvanu, da li zaposleni dobija otpremninu ako sam da otkaz?
Ne. Za razliku od nekih pravnih poredaka (na primer Koreje), na Tajvanu obaveza isplate otpremnine (資遣費) nastaje tek kada društvo otpusti zaposlenog; ako zaposleni sam da otkaz, društvo otpremninu ne mora da isplati.
Mora li društvo da isplati otpremninu i pri disciplinskom otkazu?
Ne. Ako zaposleni učini protivpravni akt, prekrši pravilnik o radu, ili se bez opravdanog razloga ne pojavi 3 dana uzastopno (član 12 Zakona o radnim standardima, 勞動基準法第12條), društvo može da otpusti bez prethodnog obaveštenja i otpremninu ne mora da isplati. Nasuprot tome, privredni otkaz (član 11) zahteva prethodni otkaz i isplatu otpremnine.
Kako se na Tajvanu otpremnina obračunava?
Kada se navrši jedna godina staža, poslodavac mora da isplati 0,5 meseca prosečne plate kao otpremninu, najviše 6 meseci plate. Ova formula odnosi se na staž na koji se primenjuje član 12 Zakona o penzijama radnika (勞工退休金條例); kod staža na koji se primenjuje član 17 Zakona o radnim standardima (勞動基準法) kada je navršena jedna godina, isplaćuje se jedan mesec prosečne plate, bez gornje granice.