Radno pravo na Tajvanu: je li zakonsku otpremninu na Tajvanu doista teško ostvariti?

Odvjetnica Wei Tseng (曾雋崴) u nastavku iznosi pravila zakonske otpremnine prema tajvanskom pravu (資遣費).

Tekst objašnjava kada pravo na zakonsku otpremninu nastaje, a kada ne.

Uređenje se od države do države razlikuje.

U nekim pravnim poredcima, na primjer u Koreji, društvo mora isplatiti zakonsku otpremninu pa i kada radnik sam ode.

Na Tajvanu je drukčije:

Obveza isplate zakonske otpremnine nastaje tek kada društvo otpusti radnika.

Ako radnik sam ode, društvo zakonsku otpremninu ne mora isplatiti.

Ako međutim radnik počini protupravnu radnju,

povrijedi radna pravila (工作規則),

ili se bez razloga ne pojavi 3 dana uzastopce (曠工),

društvo može otpustiti bez isplate zakonske otpremnine.

Sljedeća tablica to sažima.

Na Tajvanu, za svaku navršenu godinu staža (年資), poslodavac mora isplatiti 0,5 mjeseca prosječne plaće (平均工資) kao zakonsku otpremninu. (najviše 6 mjeseci plaće) Ta se formula odnosi na staž na koji se primjenjuje članak 12. Zakona o mirovini radnika (勞工退休金條例); za staž na koji se primjenjuje članak 17. Zakona o standardima rada (勞動基準法), za 1 godinu isplaćuje se jedan mjesec prosječne plaće, bez gornje granice.

Ako je plaća radnika visoka i postignut je određeni staž,

zakonska je otpremnina također razmjerno viša.

Tada neka manje savjesna tajvanska društva rabe različita sredstva,

kako ne bi morala isplaćivati visoke zakonske otpremnine,

i navode radnike na dobrovoljni odlazak.

Radnici moraju biti oprezni

i paziti da ne nasjednu na namjeru društva.

Sljedeći je predmet ured doista vodio.

Riječ je o poznatom društvu A koje ima poslovnice diljem Tajvana.

Iz nekog se razloga promijenilo vodstvo,

a novi je voditelj odmah po stupanju na dužnost,

kako bi smanjio troškove osoblja,

počeo redom pozivati dobro plaćene i dugogodišnje radnike na razgovore.

Klijent, g. B, bio je u društvu A zaposlen više od 10 godina

i trgovac s najboljim rezultatom u središnjoj regiji Tajvana.

Budući da su plaća i nagrade bile vrlo visoke,

društvo je g. B uzelo na nišan.

Jednoga dana viši je rukovoditelj pozvao g. B na razgovor

i iznenada mu počeo prigovarati da ne radi savjesno,

rekavši da društvo ima teškoće,

da bi se g. B trebao žrtvovati i dati primjer

te smanjiti plaću i dužnost.

Inače bi g. B trebao napustiti društvo;

predali su g. B list formata A4

i naložili mu da na nj napiše: „Ja, [ime i prezime], dobrovoljno pristajem na nižu dužnost i plaću”

kao sadržaj.

Tu su nagodbu htjeli pokazati svim ostalim radnicima,

kako bi ih slijedili.

G. B bio je radnik s najboljim rezultatom u središnjoj regiji Tajvana,

donio je društvu mnogo novca

i radio je svaki dan savjesno,

stoga je te nerazumne zahtjeve odlučno odbio.

G. B odbio je to napisati,

a rukovoditelj društva mu je naposljetku u gnjevu rekao neka ode.

G. B napustio je, s osjećajem nepravde i tuge,

društvo u kojem je bio 10 godina,

i nakon toga više nije dolazio na rad.

Na isti je način društvo

smanjilo plaće mnogim rukovodećim radnicima,

a dio radnika to postupanje nije podnio

i sam je otišao.

G. B je međutim nakon promjene vodstva

prepoznao da društvo želi uklanjati radnike neprikladnim načinom,

a to je shvatio rano

jer je već prije odlaska drugih radnika primijetio oglase za posao.

G. B je na dan kada je otišao na razgovor

snimio cijeli tijek mobilnim telefonom

i mogao je dokazati da on sam nije otišao.

Zahvaljujući pravnom zastupanju mogao je kasnije

utvrditi postojanje prava na zakonsku otpremninu;

ostali radnici koji su otišli bez dokaza nisu ostvarili isti zahtjev.

Budući da je takvih slučajeva mnogo,

treba čuvati dokaze,

ako društvo rabi neprikladna sredstva.

Ako društvo bilježi sitne pogreške radnika,

postavlja ciljeve teške za postizanje,

stavlja pretjerane zahtjeve

ili premješta radnike na čudna mjesta,

treba čuvati dokaze.

Vaše redovite evidencije dolazaka,

evidencije prekovremenog rada, evidencije rezultata,

radna pravila, korespondenciju e-poštom sa suradnicima i nadređenima

i snimke razgovora s nadređenima —

čuvajte dokaze koji su za Vas povoljni.

Ako radite na Tajvanu,

zakonsku je otpremninu teže ostvariti nego što se misli.

Ne sklapajte lako nagodbu s društvom

i pazite da Vas društvo ne otpusti neprikladnim načinom,

niti da Vas navede na dobrovoljni odlazak.

Zakonska je otpremnina pravo radnika kada su pretpostavke ispunjene.

Društvo ju je tada dužno isplatiti; to nije obećanje ishoda u konkretnom predmetu.

I Vi morate na Tajvanu štititi svoja prava.

---

Vidi također:

• Kako se utvrđuju opseg rada i troškovi
• Međunarodni tim Hovering
• Koje predmete vodimo