Pitanja i odgovori o postupku razvoda na Tajvanu: medijacija, parnica, dioba imovine i djeca

U stvari razvoda (離婚) na Tajvanu treba razlikovati ne samo način prestanka braka, nego i evidenciju kućanstava (戶籍), učinak u inozemstvu, bračnu imovinu, naknadu štete, uzdržavanje bračnog druga nakon razvoda (贍養費) te odluke o maloljetnom djetetu (未成年子女) i uzdržavanje (扶養費). Ista činjenična stanja mogu služiti kao podloga više zahtjeva, no pretpostavke, učinci, predmet dokaza i rokovi svakog prava nisu isti.

Osobito kod obitelji povezane s 2 ili više država ili područja (Tajvan i druga država) postupak se ne može odrediti samo prema državljanstvu jedne strane ili mjestu sklapanja braka. Najprije treba provjeriti sadašnje središte života, stanje postojećih postupaka i upisa, mjesto sastavljanja isprava, boravište djeteta i položaj imovine, kako bi se smanjili nepotrebni dvostruki postupci i praznine u ovrsi.

1. Tri načina razvoda na Tajvanu i prve točke koje treba provjeriti u međunarodnoj stvari

Prema pravu Tajvana postoje načelno tri načina razvoda. Prvo, razvod sporazumom (兩願離婚), u kojem strane ispune pretpostavke pisanog oblika, svjedoka i upisa kod ureda za evidenciju kućanstava (戶政機關). Drugo, razvod medijacijom ili sudskom nagodbom (調解或和解離婚), u kojem sporazum strana nastane pred sudom i brak prestane prema zapisniku o medijaciji (調解筆錄) ili zapisniku o nagodbi (和解筆錄). Treće, razvod presudom (裁判離婚), u kojem se tvrde i dokazuju zakonski razlozi razvoda i sud odluči. Sama činjenica sporazuma ne mijenja pretpostavke i učinke ta tri načina.

Ako postoji strani element, treba odvojiti sljedećih 5 pitanja. Imaju li tajvanski sudovi ili upravna tijela nadležnost ili ovlast za postupanje; koje se pravo kao mjerodavno pravo primjenjuje na razvod, bračnu imovinu i pitanja djece; je li strani razvod ili odluka na Tajvanu priznata ili kakav ima učinak; koje postupke i ovjerene isprave zahtijeva tajvanska evidencija kućanstava; i je li u drugim zahvaćenim državama ili na drugim područjima nužna zasebna prijava, priznanje ili ovrha.

Državljanstvo strana, status stranca ili mjesto braka samo po sebi tih 5 pitanja ne odlučuju. Može li se postupak voditi na Tajvanu i izaziva li strana odluka učinke na Tajvanu, dva su različita pitanja; evidencija kućanstava na Tajvanu također prirodno ne završava upis obiteljskog stanja druge države. Stoga je prije izbora načina razvoda potrebno konkretno urediti sadašnje stanje braka i evidencije kućanstava te željeni pravni učinak.

2. Pretpostavke razvoda sporazumom i upis kod ureda za evidenciju kućanstava

Razvod sporazumom prema članku 1050. Građanskog zakonika Tajvana (民法) stječe učinke tek tada kada je sporazum sklopljen u pisanom obliku, 2 svjedoka ili više potpišu nakon utvrđenja stvarne volje za razvod obiju strana i razvod je upisan kod ureda za evidenciju kućanstava (離婚登記). Sam potpisani sporazum još ne dovodi do razvoda; ako postoji strani element, treba zasebno provjeriti mjerodavno pravo, ovjeru i prijevod isprava te prijavu u drugoj državi ili na drugom području.

Pisano sastavljanje, potpis 2 svjedoka ili više i upis razvoda kod ureda za evidenciju kućanstava svaka je samostalna pretpostavka. Svjedok nije samo netko tko ime pridoda već sastavljenoj ispravi: mora potpisati nakon što je prepoznao i utvrdio da obje strane imaju stvarnu volju za razvod. Stoga privatni sporazum koji su potpisale samo strane može biti dokaz sporazuma o imovini ili djeci, no sam ne izaziva statusni učinak tajvanskog razvoda sporazumom.

Podnositelja, mogućnost zastupanja, isprave o identitetu i o evidenciji kućanstava, pisanu ispravu o razvodu te stvarno pripremane podloge treba pripremiti prema uputama Odjela za evidenciju kućanstava Ministarstva unutarnjih poslova Tajvana (內政部戶政司) u trenutku zahtjeva i prema potvrdi nadležnog ureda za evidenciju kućanstava (戶政事務所). Isprave sastavljene u inozemstvu mogu prema vrsti i mjestu sastavljanja zahtijevati ovjeru (認證) tajvanskim predstavništvima u inozemstvu (駐外館處) ili nadležnim tijelima; ako to zahtijeva službena uputa, treba priložiti ovjereni ili javnobilježnički ovjereni kineski prijevod (中文譯本). Jedinstven popis ne vrijedi nepromijenjen za sve međunarodne stvari.

Ako je tajvanska presuda o razvodu pravomoćna, ili je došlo do sudske medijacije ili nagodbe i brak je prestao, svaka od strana može načelno upisati razvod kod ureda za evidenciju kućanstava. Opći rok zahtjeva za upis u evidenciju kućanstava prema članku 48. Zakona o evidenciji kućanstava (戶籍法) iznosi 30 dana od pravomoćnosti tajvanske presude o razvodu ili od sklapanja medijacije ili nagodbe. Dan dostave ili primitka presude ili zapisnika nije zajednički početak tijeka svih stvari. Zahtjeve nakon isteka roka ured za evidenciju kućanstava mora također primiti; ako nakon pisanog obavještenja nitko ne podnese zahtjev, tijelo za evidenciju kućanstava po službenoj dužnosti upisuje sudski rezultat, ako su pretpostavke ispunjene, prema članku 48-2. Zakona o evidenciji kućanstava. Prekoračenje roka zahtjeva ne ukida već djelotvoran razvod. Internetski zahtjevi mogu se podnijeti samo u zakonskom roku; tih 30 dana ne treba tumačiti kao rok isključivo za internetske zahtjeve.

3. Sudska medijacija i postupak, nastup i pravni lijekovi

Bračni se drugovi na sudsku medijaciju ne moraju uvijek pojaviti zajedno. Tajvanski sud može prema naravi obiteljske stvari narediti strani ili zakonskom zastupniku osobni nastup; ako se nalog bez opravdanog razloga ne ispuni, može prvi put dolaziti u obzir upravna novčana kazna (罰鍰) do 30.000 TWD (新臺幣) prema članku 13. Zakona o obiteljskim stvarima (家事事件法) i članku 303. Zakona o parničnom postupku (民事訴訟法) primijenjenom na odgovarajući način. Treba li nužno zajedno sudjelovati u medijaciji u istom prostoru i jesu li mogući odvajanje, zaštitne mjere, zastupanje ili drugi postupovni koraci, treba provjeriti prema sudu i okolnostima stvari.

Obiteljske stvari određene Zakonom o obiteljskim stvarima načelno prolaze sudsku medijaciju prije odluke. I stvari podnesene odmah kao tužba u pravu se katkad smatraju prijedlogom za medijaciju; zbog iznimaka koje se tiču načina dostave ili naravi stvari i pravila pretvorbe postupka ne može se tvrditi da sve stvari idu u nepromjenjivom redoslijedu. U medijaciji se uz volju za razvod mogu zajedno urediti povezane sporne točke, kao imovina, djeca i način ispunjenja; sporazum nepovoljan za maloljetno dijete međutim se ne može potvrditi u neizmijenjenom obliku.

Sankcija prema članku 13. Zakona o obiteljskim stvarima dolazi u obzir samo tada kada je sud strani ili zakonskom zastupniku naredio osobni nastup. Ako se nalog bez opravdanog razloga ne ispuni, na odgovarajući se način primjenjuje članak 303. Zakona o parničnom postupku, pa se upravna novčana kazna do 30.000 TWD može izreći prvi put; na temelju te analogije nitko se ne može dovesti silom. Ako sud potom ponovno obavijesti na zakonski način i osoba se bez opravdanog razloga ne pojavi, sankcije se mogu nastaviti. Obrnuto, ne može se unaprijed obećati da će odvojene prostorije, slikovni prijenos, sam nastup opunomoćenika ili zaštitne mjere u određenoj stvari biti dopušteni; okolnosti treba priopćiti sudu i provjeriti postupovni nalog.

Ako dođe do medijacije ili nagodbe, brak prestane na način određen zakonom i nastane učinak usporediv s pravomoćnom odlukom. Ako do medijacije ne dođe, postupak se može nastaviti prema primjenjivim pravilima; kod razvoda presudom odlučna je pravomoćnost presude. Trajanje postupka ovisi o dostavi (送達), broju medijacijskih rasprava, spornim činjenicama i dokazima, vještačenju (鑑定) i istraživanju, pitanjima djece, međunarodnoj dostavi i instanci; čvrsti trenutak završetka ne može se navesti.

Pravni se lijekovi također ne mogu odrediti samo prema nazivu isprave. Put i rok razlikuju se prema tome radi li se o žalbi protiv presude (上訴), prigovoru protiv rješenja (抗告) ili zasebnom postupku o sklapanju ili učinku medijacije i nagodbe. Nakon provjere dana dostave, pravomoćnosti i postupovnog položaja treba izračunati rok danog tipa; rok utvrđen u jednoj stvari ne treba prenositi na drugi postupak ni na postupak upisa.

4. Razlozi razvoda presudom i granica bračnog druga s krivnjom

Odredba iznimke (但書) važećeg članka 1052. stavka 2. Građanskog zakonika (民法) određuje da, ako je teški razlog raspada braka (婚姻破綻) pripisiv samo jednoj strani, razvod načelno može tražiti samo druga strana. Ustavni sud Tajvana (憲法法庭) međutim u odluci br. 4 iz 112. godine Republike Kine (112年憲判字第4號) ocijenio je da je odredba protivustavna (違憲) u opsegu u kojem bračnog druga s krivnjom (有責配偶) potpuno lišava svake prilike za razvod, a da ne uzme u obzir je li od nastanka teškog razloga proteklo znatno vrijeme ili je li taj razlog trajao znatno vrijeme, pa u pojedinoj stvari vodi do očito prestrogog ishoda. Tekst ostaje; ne može se općenito tvrditi da bračni drug s krivnjom uvijek može ili nikada ne može tražiti razvod, nego treba vidjeti kako sud primjenjuje smisao odluke i konkretna činjenična stanja.

Članak 1052. stavak 1. Građanskog zakonika (民法) nabraja 10 razloga koji dopuštaju tražiti razvod presudom, ako na strani druge postoje sljedeće okolnosti.

1. Bigamija (重婚)
2. Dobrovoljni spolni odnos s osobom koja nije bračni drug
3. Zlostavljanje (虐待) druge strane u mjeri koja čini zajednički život nepodnošljivim
4. Druga strana zlostavlja srodnike u ravnoj liniji, ili srodnici u ravnoj liniji druge strane zlostavljaju samu osobu, pa zajednički život postaje nepodnošljiv
5. Traje zloćudno napuštanje (惡意遺棄) druge strane
6. Postojala je namjera ubiti drugu stranu
7. Postoji teška neizlječiva bolest
8. Postoji teška neizlječiva duševna bolest
9. Život ili smrt nepoznati su dulje od 3 godine
10. Pravomoćna osuda na kaznu zatvora na određeno vrijeme (有期徒刑) koja premašuje 6 mjeseci zbog namjernog kaznenog djela

Stavak 2. stavlja slučaj u kojem je brak iz drugog teškog razloga osim navedenih 10 razloga teško održati kao zaseban opći razlog. Stoga stvari koje tvrde određeni razlog stavka 1. i stvari koje tvrde teškoću održavanja braka prema stavku 2. treba razlikovati glede pravne građe i predmeta dokaza. Iako je zakonodavni rok ustavne ocjene zadrške stavka 2. istekao, sam tekst zadrške na dan 25. 7. 2026. nije izbrisan; sud mora u svakoj stvari primijeniti smisao izreke o protivustavnosti.

I kada bračni drug nije dostupan ili je napustio boravište, razloge ne treba miješati. Razlog stavka 1., prema kojem su život ili smrt nepoznati dulje od 3 godine, razlog stavka 1., prema kojem traje zloćudno napuštanje, i razlog stavka 2., prema kojem je brak iz drugog teškog razloga teško održati, razlikuju se. Prijava nestanka policiji može biti dokaz o mjestu i tijeku činjenica, no nije opća prethodna pretpostavka svih zahtjeva za razvod. Ne postoji ni opća pretpostavka prema kojoj bi najprije trebalo podnijeti tužbu o ispunjenju dužnosti zajedničkog života da bi se tvrdilo zloćudno napuštanje ili drugi teški razlog. Sama činjenica napuštanja boravišta tijekom nekoliko mjeseci ne ispunjava nijedan razlog; razlog odlaska, opravdani razlog odvojenog života, kontakt i uzdržavanje te trajnost treba ispitati kao konkretna činjenična stanja.

Spada li dobrovoljni spolni odnos s osobom koja nije bračni drug pod razlog stavka 1., treba ispitati prema točnim činjenicama, zakonskim pretpostavkama i mjerodavnim rokovima. Postojanje tog činjeničnog stanja ne određuje istodobno zaključke o razvodu presudom, naknadi štete prema članku 1056., diobi razlike ostatka imovine, uzdržavanju bračnog druga prema članku 1057. niti o pravima i dužnostima prema maloljetnom djetetu ili uzdržavanju. Svaka se sporna točka ocjenjuje prema vlastitim pretpostavkama i mjerilima, kao što je najbolji interes djeteta.

5. Brak u inozemstvu, razvod u inozemstvu i tajvanska evidencija kućanstava

Kod braka sklopljenog u inozemstvu ili razvoda već provedenog u inozemstvu ne može se smatrati jedinim izborima najprije upis braka na Tajvanu ili tužba za razvod na Tajvanu. Ako već postoji statusni čin ili odluka nastala u inozemstvu, treba najprije ispitati njihov učinak i mogućnost priznanja; ako postupak još nije započeo, treba usporediti nadležnost, mjerodavno pravo i očekivane učinke upisa i ovrhe.

Pri ocjeni stvari utvrđuju se državljanstvo svake strane, boravište i uobičajeno boravište (經常居所), mjesto i način braka ili razvoda, sadašnje stanje tajvanske evidencije kućanstava i strane obiteljske evidencije te postojanje stranih presuda, zapisnika o medijaciji ili potvrda o razvodu. Ako postoji strana odluka, treba ispitati i postupovnu pravičnost, na primjer je li druga strana primila zakonsku dostavu i mogućnost obrane. Na kraju treba odrediti koji se učinak na Tajvanu traži: prestanak braka, promjena evidencije kućanstava, ocjena imovine ili ovrha.

Objašnjenje da je razvod prema mjesnom pravu u inozemstvu djelotvoran, ili sama strana potvrda o razvodu, ne dovršava sve tajvanske postupke. S druge strane, ne zahtijevaju svi strani razvodi istu tužbu za priznanje niti iste podloge. Priznanje ili ocjena učinka tražena na Tajvanu i upis u evidenciju kućanstava mogu se razlikovati prema tome radi li se o odluci ili upravnoj potvrdi, prema državi sastavljanja i obliku isprave te prema stanju evidencije kućanstava stranaka.

Strane isprave mogu zahtijevati ovjeru tajvanskim predstavništvima u inozemstvu ili drugim nadležnim tijelima; prema službenim uputama za svaku ispravu može biti nužan ovjereni ili javnobilježnički ovjereni kineski prijevod. Isprave sastavljene u kontinentalnoj Kini i isprave sastavljene u Hong Kongu ili Macau idu prema pravilima ovjere različitim od općih stranih isprava; područje sastavljanja treba navesti točno. Prije podnošenja treba provjeriti najnovije upute Odjela za evidenciju kućanstava i nadležnog tijela o izvorniku, ovjeri, prijevodu i zahtjevu preko opunomoćenika.

6. Upis stana, imovina prije braka i dioba ostatka imovine

Upisano ime vlasnika nekretnine samo po sebi ne odlučuje o diobi imovine. Upisano ime vlasnika stana i podrijetlo kupovnih sredstava važni su dokazi, no pojedinačni zahtjevi, kao vlasništvo, darovanje, upis na ime druge osobe (借名登記), zajam i stjecanje bez osnove (不當得利), pitanja su različita od diobe razlike ostatka imovine (剩餘財產差額分配) prema članku 1030-1. Građanskog zakonika (民法). Stvarni sporazum, razlog i vrijeme stjecanja, tokove sredstava, dugove, besplatno stjecanje i dokaze treba ispitati zasebno; samo plaćanje dijela iz sredstava prije braka ili upis na ime jedne strane ne određuje sve zaključke.

Pitanja stana treba podijeliti u tri sloja. Najprije se prema upisu i razlogu stjecanja vidi tko je vlasnik određene imovine. Zatim se prema stvarnom sporazumu i naravi davanja sredstava vidi nastaje li darovanje, upis na ime druge osobe, zajam, povjerenje (信託), stjecanje bez osnove, naknada troškova ili drugi ugovorni zahtjev. Na kraju se zasebno vidi ulaze li ta imovina ili njezina vrijednost i povezani dugovi pri prestanku zakonskog imovinskog režima (法定財產制) u izračun diobe razlike ostatka imovine. Samo plaćanje predujma ili obroka kredita iz štednje prije braka ne prenosi upisano ime, a upis na ime jedne strane također ne zatvara sva pitanja ugovora, korištenja, otplate i bračne imovine.

Članak 1017. Građanskog zakonika (民法) razlikuje imovinu prije braka (婚前財產) i imovinu nakon sklapanja braka (婚後財產) i stavlja pretpostavku da je imovina čije je vrijeme stjecanja teško dokazati imovina nakon braka. Riječ je o polaznoj točki razvrstavanja i dokaza za izračun režima, a ne o prečacu do određivanja vlasnika bez obzira na upis niti do uklanjanja pojedinačnih zahtjeva druge strane. Podaci o prijenosima, kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu i podaci o otplati obroka, potvrde (收據), poruke među stranama, porezne i upisne podloge te razlog i vrijeme stjecanja moraju se povezati zajedno da se stvarni pravni odnos pokaže.

Članak 1030-1. Građanskog zakonika (民法) uređuje institut koji pri prestanku zakonskog imovinskog režima izračuna čistu imovinu nakon braka svakog od bračnih drugova koji ispunjava pretpostavke i razliku načelno podijeli na jednake dijelove. Nije institut koji bi u suvlasništvo pretvarao svaku imovinu stečenu za trajanja braka ili dijelio svaku stvar na polovicu. Imovina stečena nasljeđivanjem (繼承) ili drugim besplatnim stjecanjem i naknada za neimovinsku štetu (慰撫金) isključene su iz zakonskog izračuna; dugove i raspolaganja prije prestanka režima treba ispitati zajedno. Ako je rezultat jednake diobe razlike prema zakonskim okolnostima očito nepravedan, sud može iznos diobe prilagoditi ili oprostiti.

Spolni odnos s osobom koja nije bračni drug ili odgovornost za raspad braka sami po sebi pravo na diobu ne isključuju i sami ga ne smanjuju. Konkretna činjenična stanja koja spadaju pod zakonska gledišta prilagodbe, kao prikrivanje ili raspolaganje imovinom, doprinos kućanskim poslovima i odgoju djece te cjelina okolnosti zajedničkog života i stjecanja imovine, međutim se mogu tvrditi i dokazivati zasebno. Ne može se tvrditi samo zato što se državljanstva razlikuju da se način izračuna članka 1030-1. razlikuje.

To pravo prestaje ako se ne izvrši u 2 godine od spoznaje razlike ostatka imovine i u svakom slučaju u 5 godina od prestanka zakonskog imovinskog režima. Ta dva roka treba vezati samo uz zahtjev prema članku 1030-1. i ne treba im služiti kao rokovi za vlasništvo, zajam, naknadu štete, uzdržavanje bračnog druga nakon razvoda ili uzdržavanje djeteta. Stvarni početak tijeka roka i trenutak prestanka zakonskog imovinskog režima treba provjeriti jedan po jedan prema podlogama.

7. Naknada štete zbog razvoda, uzdržavanje bračnog druga, izvanbračna zajednica i treća osoba

Ti zahtjevi nisu ista prava. Pravo na diobu razlike ostatka imovine prema članku 1030-1. Građanskog zakonika (民法), naknada štete zbog razvoda presudom prema članku 1056., uzdržavanje u nuždi za bračnog druga bez krivnje prema članku 1057. i uzdržavanje maloljetnog djeteta imaju različite pretpostavke nastanka, izračun i rokove. Na pravo na diobu primjenjuju se 2 godine od spoznaje razlike i 5 godina od prestanka zakonskog imovinskog režima; te rokove ne treba prenositi takve kakvi jesu na druge zahtjeve.

Naknada štete prema članku 1056. Građanskog zakonika (民法) pravo je koje prema drugoj strani odgovornoj u razvodu presudom zasebno ispituje imovinsku štetu i neimovinsku štetu koja ispunjava zakonske pretpostavke (zadrška stavka 2.: osoba koja traži sama ne smije imati krivnju). Čin koji utemeljuje odgovornost, štetu, uzročnu vezu i samostalne pretpostavke neimovinskog zahtjeva treba potkrijepiti dokazima. Sama činjenica da postoje činjenična stanja koja se tiču raspada braka ne određuje određeni iznos i ne zamjenjuje nastanak drugih imovinskih zahtjeva.

Uzdržavanje bračnog druga nakon razvoda prema članku 1057. Građanskog zakonika (民法) pretpostavlja da bračni drug bez krivnje razvodom presudom padne u životnu nuždu. Najprije treba provjeriti radi li se o razvodu sporazumom ili o razvodu presudom, ima li osoba koja traži krivnju i je li stvarno pala u nuždu zbog razvoda; opseg se ocjenjuje prema konkretnim podlogama o potrebi i sposobnosti ispunjenja. Statistički prosjek potrošnje vlade ili sama krivnja druge strane ne može služiti kao obvezujuća formula.

Uzdržavanje maloljetnog djeteta pravo je i dužnost između roditelja i djeteta i razlikuje se od uzdržavanja između bivših bračnih drugova prema članku 1057. Dioba prema članku 1030-1. obračun je bračnog imovinskog režima i ne zamjenjuje naknadu štete niti uzdržavanje. Ako postoje zahtjevi iz protupravne radnje prema osobi koja nije bračni drug, povrat određene imovine, zajam ili ugovorni zahtjevi, pravnu osnovu, strane, štetu i rok treba odrediti zasebno. Ne može se svim pravima pridodati jedini rok od 5 godina od dana razvoda; nastanak, spoznaju, činjenično stanje, stanje postupka i pravila zastare (消滅時效) svakog zahtjeva treba ispitati zasebno.

Strane koje žive zajedno bez braka samom činjenicom zajedničkog života ne stječu bračna prava, kao razvod ili uzdržavanje bračnog druga (贍養費). Ako međutim stvarno postoji zajednička imovina, zajam, ugovor, upis na ime druge osobe, povjerenje, stjecanje bez osnove ili protupravna radnja, to se može analizirati kao imovinski ili vjerovnički odnos neovisan o braku. Prema samom trajanju zajednice ne može se obećati dioba koja pretpostavlja brak, niti unaprijed tvrditi konkretno vraćanje prava.

Srodnici bračnog druga, na primjer iz obitelji muža ili žene, nisu dužnici uzdržavanja bračnog druga nakon razvoda prema članku 1057. Građanskog zakonika (民法). Sama tvrdnja teškog miješanja ili uvrede treće osobe ne utemeljuje odmah naknadu štete. Zahtjevi prema trećoj osobi zahtijevaju zasebnu pravnu osnovu iz protupravne radnje ili imovinskog prava te mjerodavne pretpostavke i dokaze, naime protupravnu radnju, namjeru ili nehat, štetu i uzročnu vezu.

8. Prava i dužnosti prema maloljetnom djetetu i najbolji interes djeteta

Prema člancima 1055. i 1055-1. Građanskog zakonika Tajvana (民法) sud ocjenjuje pitanja koja se tiču djeteta, uključujući vršenje prava i obveza prema maloljetnom djetetu (未成年子女權利義務之行使或負擔) i osobni kontakt (會面交往), prema mjerilu najboljeg interesa djeteta (子女最佳利益). Budući da se zakonska gledišta i konkretne podloge — dob, zdravlje, volja i potrebe razvoja djeteta, život, sposobnost skrbi i stav roditelja, emocionalni odnos prema djetetu i to ometa li se odnos s drugim roditeljem — uzimaju u obzir zbirno, zaključak se ne može odrediti samo prema prihodima roditelja ili odgovornosti za raspad braka.

Točan pojam prava Tajvana jest vršenje prava i obveza prema maloljetnom djetetu. Tu mogu spadati boravište, dnevna skrb, odluke o obrazovanju i liječničkoj skrbi, upravljanje imovinom i zakonsko zastupanje. Radi pogodnosti može se govoriti o roditeljskoj odgovornosti (親權) ili skrbi; ta jedna riječ međutim ne prevodi potpuno cjelinu prava i dužnosti prava Tajvana.

Prema članku 1055. Građanskog zakonika (民法) roditelji se mogu sporazumjeti tko nakon razvoda vrši ta prava i te obveze. Ako sporazuma nema ili do sporazuma ne dođe, može odlučiti sud; ako je sporazum za dijete nepovoljan, sud ga može izmijeniti ili donijeti potrebnu odluku. I nakon postojeće odluke može dolaziti u obzir sudska ocjena, ako je prema kasnijim okolnostima i interesu djeteta izmjena potrebna. Potpisani sporazum o razvodu ne blokira kasniju ocjenu najboljeg interesa djeteta i izmjenu sporazuma ne može se smatrati pukim podnošenjem obrasca evidencije kućanstava.

U ocjeni prema članku 1055-1. Građanskog zakonika (民法) zbirno se uzimaju u obzir dob, spol, broj i zdravlje djeteta, volja djeteta i potreba razvoja osobnosti, dob, zanimanje, ponašanje, zdravlje, gospodarska sposobnost i životna situacija roditelja, volja i stav zaštite i odgoja, emocionalni odnos između roditelja i djeteta te okolnosti koje su ometale odnos djeteta s drugim roditeljem. Sud sasluša mišljenje djeteta na način određen zakonom i može uzeti u obzir istraživanje i mišljenje nadležnih tijela ili stručnjaka za zaštitu djece. Visoki prihod ili odgovornost za raspad braka može biti samo jedno činjenično stanje među mnogim drugima, a ne jedino mjerilo odluke niti nagrada i kazna.

Ako su ispunjene pretpostavke nastanka odabranog načina razvoda, sam brak može najprije prestati, iako dijelovi pitanja imovine ili djece ostaju. To međutim ne treba smatrati prečacem koji se može preporučiti u svim slučajevima. Očuvanje i obračun neriješene imovine, sporazum ili sudsku odluku potrebnu o boravištu, skrbi, liječničkoj skrbi i obrazovanju djeteta, uzdržavanju i osobnom kontaktu te potrebu tijekom spora privremene mjere (暫時處分) za sigurnost i kontinuitet života treba ispitati zajedno.

9. Uzdržavanje djeteta, osobni kontakt, prisilna ovrha i privremena mjera

Prema članku 1116-2. Građanskog zakonika (民法) dužnost uzdržavanja roditelja prema maloljetnom djetetu traje i nakon razvoda. Riječ je o pravu različitom od uzdržavanja prema bivšem bračnom drugu prema članku 1057. Građanskog zakonika (民法). Troškove života, obrazovanja i bolesti djeteta i posebne potrebe te prihode, imovinu, sposobnost uzdržavanja i stvarnu podjelu skrbi svakog roditelja treba ispitati prema podlogama da se odredi konkretno breme.

Ako se želi izmijeniti postojeći sporazum ili odluku o uzdržavanju djeteta, treba zajedno ispitati sadašnju potrebu djeteta, sredstva i životnu situaciju obaju roditelja, sadržaj i oblik postojećih isprava, tijek ispunjenja te najbolji interes djeteta. Izmjena uzdržavanja djeteta ne zahtijeva da joj prethodi događaj koji strane nipošto nisu mogle predvidjeti. S druge strane, iznos izmjene također se ne određuje odmah prema samoj promjeni cijena ili jednostranoj tvrdnji; potrebne su podloge za dokaz najnovijih izdataka i sposobnosti ispunjenja.

Ako se osobni kontakt ometa, ispituje se prema sadržaju i ovršivosti postojećeg sporazuma ili odluke, tijeku ometanja te volji, sigurnosti i životnom planu djeteta, može li se od suda tražiti određenje ili izmjena sadržaja, ovrha ili primjerena privremena mjera. Sadašnji sporazum ili odluku, zapise komunikacije, datume i mjesta stvarno pokušanih susreta, školske i liječničke termine te činjenična stanja koja utječu na sigurnost i stabilnost treba urediti.

I u ovrsi prema članku 194. Zakona o obiteljskim stvarima metoda mora odgovarati najboljem interesu djeteta; prema stvari može dolaziti u obzir izravni ili neizravni pritisak. Sama činjenica da je kontakt ometan ne vodi odmah do uporabe fizičke sile, predaje djeteta, sankcije druge strane ili izmjene vršenja prava i obveza prema maloljetnom djetetu. Stupanj i metodu treba odrediti s obzirom na dob i volju djeteta, sadašnje stanje zaštite te emocionalni učinak i sigurnost ovrhe.

Pri ovrsi uzdržavanja djeteta važni su tekst postojeće ovršne isprave (執行名義), rokovi ispunjenja, zaostatak i podaci o plaćanjima; pri ovrsi osobnog kontakta važno je da način kontakta i uvjeti budu konkretni. Ispunjenje uzdržavanja djeteta i ispunjenje osobnog kontakta nisu sredstva koja se mogu mijenjati u uzajamnoj odmazdi; u interesu života djeteta svaku dužnost i svaki postupak treba obrađivati samostalno.

10. Međunarodno preseljenje s djetetom

Sam sporazum da će dijete živjeti izvan Tajvana ne čini od razine životnih troškova u državi boravka samostalnu formulu uzdržavanja djeteta. Stvarne troškove stanovanja, obrazovanja, bolesti i putovanja te potrebu djeteta, prihode, imovinu i breme skrbi obaju roditelja te postojeći sporazum ili odluku treba ispitati zajedno. Troškovi države boravka mogu služiti kao podloga za ocjenu konkretnih izdataka, no sami ne određuju visinu bremena.

Pri međunarodnom preseljenju treba najprije provjeriti tko ima ovlast odrediti boravište i putovanja djeteta i postoji li pristanak drugog roditelja ili primjenjivi sudski nalog. Zatim se ispituje odgovara li preseljenje najboljem interesu djeteta i kakav učinak ima na obrazovanje, liječničku skrb, kontinuitet života i trajan osobni kontakt s roditeljem koji ostaje. Potreban je stvarno izvediv plan, kao učestalost kontakata, boravak o praznicima, putni troškovi i mjesto predaje.

Izdavanje i uporaba putovnica, ulazak i izlazak s Tajvana i odredišta te uvjeti boravka, imigracije i upisa obiteljskog stanja razlikuju se od građanskih odluka o roditeljskoj odgovornosti (親權). Treba također provjeriti mogu li se postojeće odluke ili sporazumi koji se tiču djeteta priznati i ovršiti na Tajvanu i na odredištu. Ako konkretno postoji bojazan jednostranog odlaska, odbijanja povrata ili sigurnosnog rizika, treba prema mjerodavnim nadležnostima ispitati koje se osiguravajuće ili privremene mjere mogu tražiti prije odlaska ili u hitnom slučaju.

Ne treba pretpostaviti da se Haška konvencija iz 1980. o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece na Tajvanu sama po sebi primjenjuje. Prekogranično premještanje, zadržavanje ili povrat treba ispitati prema ranijem boravištu djeteta, sadašnjem mjestu te stanju strana i postupaka, uz pomoć uputa i mogućnosti ovrhe svake nadležnosti; sam naziv konvencije ne omogućuje zaključiti da se ona na Tajvanu primjenjuje. Čini koji se sastoje u odvođenju djeteta ili u njegovu nevraćanju protivno postojećem sporazumu ili nalogu ne preporučuju se; prije premještanja treba provjeriti zakonski pristanak ili odluku i hitna zaštitna sredstva.

11. Dokazi i praktična priprema

Podloge se ne uređuju kao zbirka za pritisak na drugu stranu, nego kao zapis za točno objašnjenje nadležnosti, postupka, činjenica i potrebe djeteta. Ako se pripremi sljedećih 9 kategorija tako da bude vidljiv vremenski slijed događaja i podrijetlo izvornika, smanjuje se rizik zamjene različitih zahtjeva i rokova.

1. Urediti dokaz braka i podloge tajvanske evidencije kućanstava te državljanstvo, boravište, uobičajeno boravište i sadašnju adresu svake strane. Označiti također razlikuju li se stvarno središte života i adresa podobna za dostavu od navoda isprave.
2. Prikupiti prema postupku pisani sporazum o razvodu i tijek u kojem su svjedoci utvrdili stvarnu volju za razvod, sudske podloge, zapise dostave, zapisnik o medijaciji, zapisnik o nagodbi, presudu i dokaz pravomoćnosti.
3. Provjeriti strane upise braka i razvoda te strane odluke ili potvrde, ovjeru tajvanskim predstavništvima u inozemstvu ili nadležnim tijelima, kineski prijevod i stanje ovjere ili javnobilježništva te stanje priznanja, učinka i upisa na Tajvanu.
4. Povezati s cjelokupnim popisom primjenjivi ugovor o bračnom imovinskom režimu i režim, imovinu, dugove, upisana imena, razlog i vrijeme stjecanja te podloge prijenosa, raspolaganja, kredita, obroka, poreza i procjene.
5. Sastaviti u neutralnom kronološkom pregledu razloge razvoda na koje se pozivate prema događaju i vremenu i sačuvati u izvornom stanju komunikaciju pribavljenu na zakonski način, liječničke i policijske podloge te druge dokaze. Razlikovati pretpostavku i činjenična stanja utvrđena izravno.
6. Pripremiti sa stajališta najboljeg interesa djeteta dob, zdravlje, obrazovanje i boravište svakog djeteta, prošli i sadašnji tijek skrbi, volju koja odgovara stupnju razvoja, odnos sa svakim roditeljem te podloge sigurnosti i stabilnosti.
7. Urediti zajedno sadašnji sporazum ili odluku koja se tiče djeteta, ispunjenje uzdržavanja i stvarne troškove, tijek osobnog kontakta, putne isprave, plan putovanja i konkretan plan međunarodnog preseljenja.
8. Povezati sve datume zahtjeva, upisa, žalbe, prigovora, izvršavanja prava i ovrhe s točnim događajem koji pokreće tijek roka. Ne miješati objavu, dostavu i pravomoćnost presude, sklapanje medijacije ili nagodbe, spoznaju prava i prestanak režima.
9. Predavati identifikacijske brojeve, adrese te liječničke, obrazovne i financijske podatke bračnog druga i djeteta samo potrebnim osobama i tijelima i u potrebnom opsegu te utvrditi plan zaštite osobnih podataka koji obuhvaća pristup datotekama, način predaje i uništenje preslika.

Protupravno praćenje, pristup računima, provala u mobilni telefon ili računalo, praćenje položaja, snimanje protivno zakonu i objavljivanje privatnih podataka djeteta ne smiju služiti kao metoda prikupljanja dokaza. Odmazda prema drugoj strani, prikrivanje imovine ili fiktivni prijenos te premještanje djeteta protivno sporazumu ili odluci mogu stvoriti daljnje rizike za stvar i za dijete. Ako zakonitost podloga ili metoda očuvanja nije jasna, prije prikupljanja treba ispitati primjenjivo pravo i sudski postupak.

12. Službeni izvori

Sljedeći primarni izvori (1. razina) polazna su točka za provjeru pravne građe i postupaka ovog članka, utvrđena na dan 25. 7. 2026. Prije stvarnog djelovanja treba ponovno provjeriti izmjene, najnovije upute nadležnog tijela i tekst primjenjiv na stvar.

1. Nacionalna baza propisa Tajvana: Građanski zakonik (民法)
2. Ministarstvo pravosuđa Tajvana: engleski tekst Građanskog zakonika
3. Nacionalna baza propisa Tajvana: Zakon o obiteljskim stvarima (家事事件法)
4. Nacionalna baza propisa Tajvana: članak 303. Zakona o parničnom postupku
5. Nacionalna baza propisa Tajvana: propisi o privremenim mjerama u neparničnim obiteljskim stvarima
6. Nacionalna baza propisa Tajvana: Zakon o evidenciji kućanstava (戶籍法)
7. Odjel za evidenciju kućanstava Ministarstva unutarnjih poslova Tajvana: upute za upis razvoda
8. Nacionalna baza propisa Tajvana: Zakon o mjerodavnom pravu za građanskopravne odnose sa stranim elementom (涉外民事法律適用法)
9. Ustavni sud Tajvana: odluka br. 4 iz 112. godine Republike Kine (112年憲判字第4號)
10. Ustavni sud Tajvana: engleski tekst odluke br. 4 iz 112. godine Republike Kine

13. Povezane upute

• Koje predmete vodimo
• Kako se utvrđuju opseg rada i troškovi
• Kontakt

---

Ovaj je članak građa informativne i obrazovne naravi namijenjena općem objašnjenju instituta razvoda, međunarodnih obiteljskih stvari, bračne imovine i maloljetne djece na Tajvanu, a ne pravno savjetovanje u pojedinoj stvari. Postupak i ishod mogu se razlikovati prema nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju stranih odluka, stanju braka i evidencije kućanstava, imovinskom režimu, postojećem sporazumu ili odluci koja se tiče djeteta, činjeničnim stanjima i dokazima te najnovijim službenim propisima. Rokove upisa, pravnih lijekova, zahtjeva i ovrhe prije djelovanja treba provjeriti jedan po jedan prema točnom početku tijeka svakog prava i svakog postupka.

Odvjetnica Wei Tseng (曾雋崴)