Na temelju predmeta u kojemu se korejski sveučilišni student ozlijedio dok je u teretani (健身房) na Tajvanu primao upute trenera (教練), ovaj tekst objašnjava pravne postupke koje nakon ozljede u teretani valja ocijeniti, rokove zahtjeva, načine očuvanja dokaza (保全證據) i stavke naknade štete (損害賠償).
Nesreća se dogodila u teretani u Taichungu (臺中) tijekom vježbe mrtvog dizanja (硬舉) koju je vodio trener. Nakon ozljede nije dovoljno ostati samo pri činjenici da se nesreća zbila unutar teretane; treba zajedno ocijeniti sportsko iskustvo i zdravstveno stanje korisnika, vrstu vježbe i opterećenje, objašnjenja i upute trenera, pokret i reakciju u tom trenutku, uzročnu vezu (因果關係) između ozljede i vježbe te isprave koje potkrepljuju potraživanu štetu.
U ovom sam predmetu sudjelovala kao parnična zastupnica (訴訟代理人) tužitelja, korejskog studenta. Okružni sud u Taichungu 24. siječnja 2022. u prvostupanjskoj presudi u potrošačkoj stvari br. 7 iz 109. godine Republike Kine (109年度消字第7號) naredio je tuženiku da plati 1.579.589 TWD i kamate navedene u presudi.
Potom je tisak izvijestio da su stranke sklopile nagodbu (和解) u 2. stupnju. Sama službena prvostupanjska presuda ne omogućuje potvrditi ishod 2. stupnja ni iznos nagodbe; prijavljenu nagodbu ne treba uzimati kao potvrđen završetak prvostupanjskog predmeta.
Naslovi tiskovnih izvještaja, internetskih objava i pravnih komentara o ovom predmetu, u prijevodu, sljedeći su. Naslovi niže služe samo da predstave sadržaj svake poveznice; ne znače da ovaj tekst sam utvrđuje činjenice.
Je li kod korejskog sveučilišnog studenta došlo do puknuća intervertebralnog diska dok je na osobnom treningu izvodio mrtvo dizanje 90 kg?
Praktično značenje ovog predmeta jest u tome što pokazuje da se odgovornost ne utvrđuje odmah samom činjenicom da je do ozljede došlo u teretani. Sadržaj dužnosti brige za sigurnost (安全義務) koja tereti pružatelja usluge, konkretna uputa koja je dana i povreda dužnosti pažnje (注意義務), uzročna veza između ozljede i ponašanja te opseg štete ocjenjuju se prema ispravama svakog predmeta. Pretpostavke i rokovi kaznenog postupka i građanskog postupka također se razlikuju, pa zapise odmah nakon nesreće valja urediti odvojeno, prema vrsti postupka.
Niže navedeno opća je informacija za objašnjenje sporova o ozljedi u teretani na Tajvanu; nije pravno mišljenje o konkretnom predmetu. Stvarna prava i način postupanja mogu se razlikovati prema ugovornom odnosu, okolnostima nesreće, uzroku i stupnju ozljede, ponašanju stranaka, uvjetima police, osiguranim dokazima i mjerodavnom pravu.
1. Nakon ozljede u teretani na Tajvanu, koje pravne postupke valja ocijeniti?
Članak 7. tajvanskog Zakona o zaštiti potrošača (消費者保護法) određuje da, kada poduzetnik pruža uslugu, mora osigurati da ta usluga ima razinu sigurnosti koja se razumno može očekivati prema stručnom ili tehničkom mjerilu u trenutku pružanja.
To ne znači da se odgovornost poduzetnika ili trenera priznaje svaki put kad do ozljede dođe u teretani. Treba za svaki predmet posebno ocjenjivati koja je konkretna dužnost pažnje postojala, je li povrijeđena, postoji li uzročna veza između povrede i ozljede, je li nastala stvarna šteta, koje prigovore ima protivna strana i postoji li dokaz koji potkrepljuje svaku tvrdnju i svaki prigovor.
Ako su ispunjeni zakonska obilježja kaznenog djela nehajne tjelesne ozljede (過失傷害), može se ocijeniti kaznena prijava (告訴). Može se također ocijeniti građanskopravni zahtjev za naknadu štete, no koji se pravni temelj primjenjuje — ugovorna odgovornost, protupravna radnja (侵權行為) ili zaštita potrošača — i opseg odgovornosti razlikuju se prema konkretnim činjeničnim okolnostima. To što se kod jedne nesreće može ocijeniti više postupaka ne znači da ih treba sve poduzeti, niti da je uspjeh u bilo kojem od njih unaprijed izvjestan.
2. Koji se rokovi primjenjuju na kaznenu prijavu i građanskopravnu naknadu štete?
Prema članku 287. tajvanskog Kaznenog zakona (刑法) kazneno djelo nehajne tjelesne ozljede prema članku 284. Kaznenog zakona kazneno je djelo koje za pokretanje kaznenog progona zahtijeva prijavu (告訴乃論之罪). Prema članku 237. tajvanskog Zakona o kaznenom postupku (刑事訴訟法) ovlaštenik na prijavu mora prijavu načelno podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana kad je spoznao počinitelja.
Pravo zahtijevati naknadu štete iz protupravne radnje prema članku 197. tajvanskog Građanskog zakonika (民法) gasi se načelno ako se ne ostvari u roku od 2 godine od trenutka kad je oštećenik spoznao i štetu i osobu dužnu naknaditi štetu, a gasi se i kad od protupravne radnje protekne 10 godina.
Ako međutim dolazi u obzir drugi temelj zahtjeva, kao ugovorna odgovornost, ili ako se primjenjuju druga pravila o početku tijeka, tijeku, prekidu i sl., rok se može razlikovati. Rok se ne smije određivati samo prema datumu nesreće ili dijagnoze; sigurnije je rano i pojedinačno provjeriti svaki mogući temelj zahtjeva i dan od kojega mu počinje teći rok.
3. Odmah nakon nesreće, koje dokaze treba sačuvati i kako?
Da bi se mogli objasniti odgovornost, uzročna veza i šteta, poželjno je prikupiti zajedno ne samo snimke CCTV-a (監視器影像) iz trenutka nesreće, nego i medicinsku dokumentaciju (病歷) i liječničku potvrdu (診斷證明書), potvrde o plaćanju medicinskih troškova (醫療費用), putnih troškova za liječenje (就醫交通費) i njege (看護費用), poruke razmijenjene s teretanom i trenerom, izjave svjedoka, rezervaciju satova i evidenciju nazočnosti, plan vježbanja i zapis treninga. U mjeri u kojoj je moguće valja fotografirati ozlijeđeni dio tijela i stanje mjesta nesreće te po datumu urediti tijek prije nesreće i nakon nje te sadržaj komunikacije, kako bi kasnije bilo lakše isprave usporediti.
Snimke se nakon proteka roka čuvanja mogu prebrisati ili iz drugih razloga postati neupotrebljive. Stoga se može razmotriti zahtjev teretani za očuvanje snimaka pismom s ovjerom sadržaja (存證信函) ili pismom odvjetnice (律師函) koje konkretno zabilježi potrebno vremensko razdoblje, mjesto i položaj kamere. Ta je isprava praktična mjera kojom se bilježi što je i kada zatraženo. Sama po sebi međutim protivnoj strani ne nameće novu pravnu dužnost da snimke sačuva niti sprječava njihovo brisanje, a iz same okolnosti da snimke nisu ostale sud ne izvodi automatski zaključak na štetu stranke.
Ako okolnosti nesreće mogu ispuniti obilježja kaznenog djela, može se brzo podnijeti prijava kako bi istražno tijelo (偵查機關) ocijenilo postoji li zakoniti temelj da se snimke pribave ili sačuvaju. Prijava ne znači da će policija ili državno odvjetništvo nužno osigurati CCTV, pa treba prikupiti i isprave koje stranka može sačuvati sama, kao medicinske i komunikacijske podloge.
4. Koje se stavke štete mogu zahtijevati od teretane?
Stavke štete koje dolaze u obzir sljedeće su. Stvarno priznanje i visina ovise o nužnosti svakog izdatka, uzročnoj vezi s nesrećom, ispravama, omjeru odgovornosti i ocjeni suda.
- Medicinski troškovi: Izdaci stvarno nastali za pregled, pretrage, liječenje, lijekove i rehabilitaciju dokazuju se potvrdama o plaćanju i medicinskom dokumentacijom.
- Troškovi njege ili skrbi: Je li s obzirom na stupanj ozljede i tijek liječenja njega bila nužna te jesu li trajanje i trošak primjereni, ocjenjuje se medicinskom dokumentacijom i dokazima o troškovima.
- Putni troškovi: Izdaci nužni za odlazak u zdravstvenu ustanovu zbog liječenja dokazuju se evidencijom kretanja, potvrdama o plaćanju i sličnim ispravama.
- Šteta zbog smanjenja radne sposobnosti (勞動能力減損): Ako se priznaju posljedice i trajno smanjenje radne sposobnosti, može se ocijeniti zajedno prema medicinskim i profesionalnim podlogama, stupnju oštećenja, zanimanju i prihodu te preostalom razdoblju radne sposobnosti. Sam postotak oštećenja naknadu ne određuje i gubitak se ne računa automatski do trenutka umirovljenja.
- Izgubljeni prihod u razdoblju oporavka (收入損失): Razdoblje u kojemu zbog liječenja ili oporavka stvarno nije bilo moguće raditi i iz toga proizašlo smanjenje prihoda treba dokazati platnim listama, poreznim prijavama i evidencijom o radu.
- Neimovinska šteta (非財產上損害): Iznos za duševne boli određuje sud prema čimbenicima svakog predmeta, kao što su stupanj ozljede, trajanje liječenja, posljedice i konkretne okolnosti stranke.
- Kaznena naknada štete (懲罰性賠償金): Postoji pravilo prema kojemu se u postupku na koji se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača, ako je šteta nastala namjerom poduzetnika, može zahtijevati do 5 puta stvarne štete; pri grubom nehaju do 3 puta; a pri nehaju do visine stvarne štete. Primjenjuje li se članak 51. tajvanskog Zakona o zaštiti potrošača na predmet te je li kaznena naknada stvarno dosuđena i u kojem iznosu, ovisi o ocjeni suda o konkretnim pretpostavkama i dokazima.
5. Čak i kad teretana ima osiguranje odgovornosti (責任保險), mogu li postojanje naknade i visina biti sporni?
Da. Činjenica da osiguranje postoji može biti značajna pri ocjeni izvora naknade, ali sama po sebi ne priznaje pravnu odgovornost teretane ili trenera niti određuje iznos isplate. Između osiguravatelja (保險人) i stranaka mogu nastati sporovi o limitu pokrića i klauzulama o isključenju, uzročnoj vezi između nesreće i ozljede te nužnosti i visini svake stavke štete.
Osobito smanjenje radne sposobnosti, smanjenje prihoda u razdoblju oporavka i neimovinska šteta mogu zahtijevati medicinske dokaze, dokaze o prihodima i dokaze o zanimanju ili mišljenje vještaka. Iznos koji predloži osiguravatelj ili onaj koji traži oštećenik ne postaje odmah iznos koji prizna sud, a rezultat ocjene oštećenja također naknadu automatski ne određuje. U stvarnom postupanju treba zajedno provjeriti policu i uvjete, sadržaj obavijesti o nesreći, odgovor osiguravatelja, tijek liječenja i podloge štete.
Ako ste pretrpjeli ozljedu u teretani, važno je najprije dobiti potrebno liječenje, sačuvati isprave koje se još mogu osigurati prije nego što nestanu te rano dobiti pojedinačni pravni savjet o rokovima i postupcima koji se na predmet mogu primijeniti. Pregovaranje, potrošačka pritužba (消費申訴) ili mirenje (調解), kaznena prijava i građanskopravni zahtjev za naknadu štete sva su sredstva koja se prema predmetu mogu odabrati i nisu postupci koje bi uvijek trebalo poduzeti u cjelini.
Pad u poslovnom prostoru, zdravstvena šteta od hrane i ozljeda pri stručnoj usluzi također mogu otvoriti pitanje dužnosti brige za sigurnost, uzročne veze, štete i dokaza. Zaključak iz predmeta teretane međutim se ne može bez izmjene primijeniti na drugu nesreću, pa ugovor, ponašanje i mjerodavne odredbe svakog slučaja treba ocijeniti zasebno.
Vidi također:
