Pitanja i odgovori o postupku nakon saobraćajnih nezgoda na Tajvanu: mere na mestu, nehat, poravnanje i naknada štete
← ČlanciPravne informacije o Tajvanu

Pitanja i odgovori o postupku nakon saobraćajnih nezgoda na Tajvanu: mere na mestu, nehat, poravnanje i naknada štete

Attorney Wei Tseng12 min čitanja
01 / 8 · SudarUdarac otpozadi gura zaustavljeni beli automobil napred. Ova izmišljena scena ne utvrđuje nehat u stvarnom predmetu.
Dokumenti posle saobraćajne nezgodeOvaj nemi film od 80 sekundi prikazuje bezbednost i prijavu, fotografije, izvorne snimke, lečenje, popravku, gubitak prihoda i proveru poravnanja.Osobe i scene su izmišljene i stvorene veštačkom inteligencijom; nisu snimci stvarne nezgode. Vozila, mesta i vreme služe za ilustraciju. Film sažima delove članka i ne dokazuje nehat, nužnost lečenja ni iznos naknade u pojedinačnom predmetu.

Ako na Tajvanu dođe do saobraćajne nezgode (交通事故), najpre treba obezbediti bezbednost, podneti prijavu i sačuvati dokaze, a zatim redom oceniti rok potraživanja, nehat (過失) i obim poravnanja (和解). U nastavku je opšti redosled postupanja zasnovan na propisima Tajvana i uputstvima javnih organa; odgovornost i konkretan postupak mogu se razlikovati prema okolnostima svake nezgode.

Q1. Može li se nakon nezgode napustiti mesto događaja?

Kod nezgode s povredom ili smrću vozač mora odmah da preduzme mere spasavanja (救護措施), obavesti policiju i sačuva vozilo i dokaze mesta (保全現場). Neformalna saglasnost druge strane ili sam snimak ne zamenjuju zahtevane radnje.

Međutim, kod nezgode s povredom, ako se sve strane saglase, vozilo se može pomeriti na mesto koje ne ometa saobraćaj, nakon obeležavanja položaja vozila i tragova mesta. To ne znači da ta obeležavanja zamenjuju zahtevane radnje, kao što su spasavanje i prijava.

Ako postoje samo imovinske štete i vozilo se može pomeriti, načelo glasi: obeležiti položaj vozila i tragove mesta, dokumentovati ih fotografijama ili videom i brzo premestiti vozilo na bezbedno mesto. Napuštanje mesta bez zahtevanih radnji može doneti upravnu sankciju (行政處罰).

Član 185-4 Krivičnog zakonika (Tajvan) (刑法) uređuje krivičnu odgovornost vozača koji napusti mesto nakon saobraćajne nezgode koja je prouzrokovala povredu ili smrt. Njegova primena ocenjuje se prema okolnostima nezgode i preduzetim radnjama.

Q2. Koje dokaze treba sačuvati u prvom redu?

Najpre obezbedite ličnu bezbednost i znakove upozorenja. Na Tajvanu: 119 (hitna pomoć/vatrogasci) pri povredi ili potrebi spasavanja, 110 (policija) pri krivičnom delu ili hitnoj bezbednosnoj situaciji, 112 sa mobilnog. Izvršite i prijavu policiji prema okolnostima saobraćajne nezgode.

Kada je bezbednost obezbeđena, napravite ukupne i detaljne snimke da zabeležite položaj i oštećenje vozila, putnu signalizaciju, svetla i vremenske uslove. Ne smeju se izostaviti kontaktni podaci svedoka, zahtev za očuvanje snimaka nadzora (監視器影像) i kamere u vozilu (行車紀錄器), podaci strana, vozila i osiguranja, te medicinska dokumentacija (病歷). Lični snimci su korisni, ali ne zamenjuju policijsku intervenciju zahtevanu kod nezgode s povredom ili smrću.

Što se tiče isprava policije, na mestu nezgode može se dobiti obrazac registracije učesnika saobraćajne nezgode (道路交通事故當事人登記聯單). Po isteku 7 dana od datuma nezgode može se zahtevati skica i snimci mesta (現場圖 / 現場照片); po isteku 30 dana od datuma nezgode može se zahtevati tabela preliminarne analize saobraćajne nezgode (道路交通事故初步分析研判表). Trenutak izdavanja i pretpostavke zahteva treba ponovo potvrditi kod nadležnog policijskog organa.

Q3. Pri povredi, koja potraživanja i koje rokove treba proveriti?

Član 284 Krivičnog zakonika uređuje telesnu povredu iz nehata (過失傷害) i tešku telesnu povredu iz nehata (過失致重傷). Pošto je prema članu 287 Krivičnog zakonika reč o krivičnim delima koja se gone samo po predlogu oštećenog (告訴乃論之罪), prema članu 237 Zakonika o krivičnom postupku (Tajvan) (刑事訴訟法) predlog treba načelno podneti u roku od 6 meseci od dana kada je učinilac postao poznat.

Kod građanske naknade štete (損害賠償), prema članu 197 Građanskog zakonika (Tajvan) (民法) potraživanje više nije moguće po isteku 2 godine od dana saznanja za štetu i za lice odgovorno za naknadu, ili 10 godina od dana protivpravne radnje (侵權行為). Koje činjenice utiču na zastarelost (消滅時效), treba oceniti posebno.

Ko pretrpi štetu usled krivičnog dela, može prema članu 487 Zakonika o krivičnom postupku da podnese građansku tužbu pridruženu krivičnom postupku (刑事附帶民事訴訟). Dok krivični postupak traje, tu tužbu moguće je podneti do završetka usmene rasprave (言詞辯論終結) drugog stepena, prema članu 488 Zakonika o krivičnom postupku, ali je nije moguće podneti nakon završetka usmene rasprave prvog stepena i pre podnošenja pravnog leka. Načelno se može izbeći plaćanje posebnih sudskih troškova (裁判費), ali to ne znači da je ishod bez troška. Na primer, ako je krivična stvar odbačena i na predlog tužioca ustupljena građanskom sudu, prema članu 503 Zakonika o krivičnom postupku mogu biti naloženi troškovi postupka, a dalje treba proveriti pravila ustupanja i postupka člana 504.

Izbor se razlikuje prema prekidu zastarelosti (時效中斷), krugu tuženih, dokazima, osiguranju i nadležnosti. Zato ne postoji postupak paušalno poželjan za sve stvari.

Q4. Ako je nehat na obe strane, kako se ocenjuje krivična i građanska odgovornost?

Krivična odgovornost može se utvrditi samo ako su priznati povreda dužnosti pažnje svakog i uzročna veza između te povrede i povrede druge strane. Sama činjenica da je nehat postojao na obe strane ne zasniva automatski odgovornost za telesnu povredu iz nehata.

Na građanskoj ravni, prema članu 217 Građanskog zakonika, ako oštećeni ima krivicu koja je doprinela nastanku ili povećanju štete (與有過失), sud može da umanji naknadu ili da dužnika oslobodi obaveze. Na primer, ako šteta priznata u novim tajvanskim dolarima (新臺幣) iznosi 1.000.000 TWD, a krivica oštećenog ocenjena je na 50 %, iznos može biti smanjen na 500.000 TWD pre drugih usklađivanja.

Veštačenje (鑑定) ili tabela preliminarne analize mogu biti važni podaci, ali sud ne vezuju mehanički. Sud ocenjuje celinu dokaza, uključujući iskaze, snimke i stanje vozila.

Q5. Šta treba navesti u ispravi o poravnanju?

U ispravi o poravnanju (和解書) treba individualizovati datum, mesto i strane nezgode i upisati iznos i trenutak plaćanja, rešavanje osiguranih davanja, potraživanja koja su obuhvaćena i ona koja su zadržana. Treba i jasno utvrditi dalje lečenje, povrede otkrivene kasnije, izdavanje isprava, kao što je lekarsko uverenje (診斷證明書), i odnos između plaćanja i povlačenja predloga oštećenog.

Poravnanje (和解) iz člana 736 Građanskog zakonika ugovor je u kojem strane uzajamno ustupaju da bi okončale spor ili sprečile njegov nastanak. Prema članu 737 Građanskog zakonika obim u kojem prava prestaju ocenjuje se takođe samo u granicama onoga što je u ispravi o poravnanju napušteno. Zato se, bez ocene teksta, ne može tvrditi da sva buduća potraživanja nestaju.

Ako je reč o krivičnom delu koje se goni samo po predlogu oštećenog, prema članu 238 Zakonika o krivičnom postupku predlog se može povući do završetka usmene rasprave prvog stepena, a nakon povlačenja ne može se podneti ponovo. Kod krivičnog dela koje se ne goni samo po predlogu oštećenog, međutim, optužba se ne okončava automatski privatnim poravnanjem, a činjenica poravnanja ne obavezuje uvek na povlačenje predloga.

Zvanični izvori Q1–Q5

Q6. Kako se utvrđuje odgovornost za nezgodu?

Tabela preliminarne analize saobraćajne nezgode koju sastavlja policija preliminarna je analiza zasnovana na podacima mesta. Nije presuda, ne vezuje sud i ne utvrđuje udeo nehata (過失比例). Pošto se potrebni podaci i obim spora razlikuju prema nezgodi, ta tabela, zakonsko veštačenje i ponovno razmatranje (覆議) nisu ni automatski postupak ni obavezna etapa.

Prema merodavnim propisima legitimisana strana može da zahteva veštačenje nezgode vozila (車輛行車事故鑑定); organ koji vodi stvar može ga ustupiti, a sudski organ može ga naložiti. Zahtev strane podnosi se načelno u roku od 6 meseci od datuma nezgode; u stvarima već u istrazi ili u suđenju veštačenje teče nalogom sudskog organa, a ne novim neposrednim zahtevom.

Pri neslaganju s mišljenjem veštačenja može se zahtevati ponovno razmatranje, ali se ono može podneti samo jednom. Mišljenje veštačenja i ponovnog razmatranja dokaz je ili podatak za uvid, a sud samostalno ocenjuje celinu spisa, uključujući iskaze, snimke i zapisnike mesta.

Q7. Koje štete se mogu istaći nakon nezgode?

Potraživanje zasnovano na članu 184 Građanskog zakonika pretpostavlja protivpravnu povredu prava, uzročnu vezu s nezgodom i dokaz štete. Sama činjenica da je do nezgode došlo ne vodi tome da su sve niže navedene stavke priznate. Član 216 Građanskog zakonika je merilo utvrđivanja obima stvarne štete i izgubljene koristi (所失利益).

  • Povreda: Prema članu 193 Građanskog zakonika mogu se oceniti potrebni medicinski troškovi (醫療費用), dodatni troškovi svakodnevnog života, kao što su troškovi nege (看護費用), prevoza na lečenje (就醫交通費) i tehničke pomoći, a takođe gubitak prihoda (收入損失) stvarnom nesposobnošću za rad i smanjenje radne sposobnosti (勞動能力減損). Prema članu 195 Građanskog zakonika može se oceniti i nematerijalna šteta.
  • Smrt: Prema članu 192 Građanskog zakonika, ako nastupi osnov, mogu se oceniti medicinski troškovi pre smrti i troškovi povećanih životnih potreba, troškovi sahrane (殯葬費) i gubitak izdržavanja (扶養利益損失) lica koje je imalo zakonsko pravo na izdržavanje. Prema članu 194 Građanskog zakonika može se oceniti i nematerijalna šteta izvesnih srodnika.
  • Imovina: Prema članu 196 Građanskog zakonika može se istaći obrazložena stvarna imovinska šteta, uključujući troškove popravke vozila ili gubitak vrednosti.

Q8. Ako lečenje traje, kako podnositi isprave medicinskih troškova?

Sačuvajte priznanice (收據), lekarska uverenja i medicinsku dokumentaciju i uredite uz njih medicinsku nužnost svakog lečenja i njegovu uzročnu vezu s nezgodom. Isprave lečenja koje traje mogu dopuniti dokaz prema procesnom kalendaru suda i sadržaju već podnetog potraživanja, ali to ne obezbeđuje da će sve isprave podnete kasnije ili svako proširenje potraživanja biti primljene ili dozvoljene.

Treba razlikovati dodavanje medicinskih isprava od izmene ili povećanja isticanog iznosa. Nakon podnošenja građanske tužbe pridružene krivičnom postupku sama činjenica podnošenja većeg broja medicinskih priznanica ne zasniva automatski sudske troškove.

Međutim, prema članu 504 Zakonika o krivičnom postupku, ako je stvar ustupljena građanskom odeljenju, izmena, dodavanje ili proširenje potraživanja izvan obima pre ustupanja može postaviti pitanje troškova postupka iz prekoračenog dela. Fazu ustupanja, trenutak podnošenja i obim potraživanja treba proveriti u svakoj stvari.

Q9. Čime se dokazuju troškovi stručne nege i troškovi nege bliskih lica?

Lekarsko uverenje ili lekarsko mišljenje korisni su da pokažu nužnost nege, ali sami nisu odlučujući osnov. Treba ispravama objasniti uzročnu vezu s nezgodom, nužnost nege, da li je stvarno pružana, trajanje i primeran iznos.

Čak i kada je blisko lice stvarno pružalo negu bez naknade, u odgovarajućoj stvari to se može oceniti kao šteta. Međutim, sama okolnost da negu pruža blisko lice ne vodi njenom automatskom priznanju; ocenjuje se i sadržaj i trajanje nege i uobičajeni nivo troška.

Q10. Čime se dokazuju troškovi dolaska na lečenje?

Troškovi dolaska uređuju se na osnovu veze između registra lečenja i povreda povezanih s nezgodom. Trasa, broj poseta, datumi, prevozno sredstvo, tarifa i nužnost i primeranost upotrebe tog sredstva mogu biti bitni za ocenu.

Priznanice, zapisi tarife, zapisi trase i kliničke isprave mogući su dokazi. Priznanica taksija nije jedino dokazno sredstvo i samo njeno podnošenje ne vodi tome da je dovoljna.

Zvanični izvori Q6–Q10

Q11. Kako se dokazuje gubitak prihoda u razdoblju lečenja i oporavka?

Gubitak prihoda treba dokazati ispravama koje utvrđuju da je zbog povreda povezanih s nezgodom rad u razdoblju oporavka bio potpuno ili delimično nemoguć i da je usled toga nastalo stvarno smanjenje prihoda. Lekarsko uverenje ili preporuka odmora važna su polazna tačka, ali same nisu dovoljne da bi potraživanje bilo priznato.

Treba objediniti medicinsku dokumentaciju, zapise prisustva ili odsustva, podatke o zaradi i porezima i potvrdu poslodavca. Samostalno lice može podneti podatke prilagođene obliku svoje delatnosti, kao što su podaci o prometu, zapisi poslova i poreske prijave.

Okolnost daljeg rada ili primanja zarade bez izmene bitna je za ocenu gubitka prihoda razdoblja oporavka, ali sama ta činjenica ne odlučuje automatski pitanje štete iz smanjenja radne sposobnosti. Ta okolnost nije ni samostalni osnov ocene štete iz smanjenja radne sposobnosti. Šteta iz smanjenja radne sposobnosti ocenjuje se posebno u Q12.

Q12. Kako se dokazuje šteta iz smanjenja radne sposobnosti?

Šteta iz smanjenja radne sposobnosti razlikuje se od prihoda stvarno smanjenih u razdoblju oporavka iz Q11. Prema članovima 193 i 216 Građanskog zakonika u celini se ocenjuju uzročna veza s nezgodom, trajni funkcionalni poremećaj (持續功能障礙), zanimanje i sposobnosti oštećenog, prihodi koji se obično mogu očekivati, te osnov i dokaz koji se tiču razdoblja radne sposobnosti.

Činjenica da se redovna zarada održava bez izmene automatski ne isključuje potraživanje. Nasuprot tome, visina štete takođe se ne utvrđuje mehanički samo procentom invalidnosti ili redovnom zaradom.

Ako je trajni funkcionalni poremećaj bitno sporan, lekarsko veštačenje može biti korisno, ali nije obavezno u svim stvarima. Ocenjuje se i uračunavanje krivice iz člana 217 Građanskog zakonika i drugi razlozi usklađivanja.

Kada se obračun vrši u jednom kapitalnom iznosu, može se razmotriti odbitak međukamata (中間利息扣除). Hofmanov kalkulator (霍夫曼) Sudskog juana samo je računsko pomagalo, a ne pravno obavezni metod, i ne obećava ishod. Prema članu 193 Građanskog zakonika, na predlog strane, sud može naložiti i plaćanje u redovnoj renti pod uslovom obezbeđenja.

Q13. Kako se ocenjuje naknada za nematerijalnu štetu (慰撫金) iz naslova nematerijalnih šteta?

Naknada za nematerijalnu štetu iz naslova nematerijalnih šteta ocenjuje se utvrđivanjem primeranog iznosa, ako postoji protivpravno zadiranje u telo ili zdravlje, prema članu 195 Građanskog zakonika.

Sud ocenjuje okolnosti svake stvari, vrednujući u celini sadržaj povrede i lečenja, trajne učinke, bol i uticaj na život, uzrast i položaj, društveno-ekonomske okolnosti i dokaze strana. Zato je teško predvideti ishod samo iz tipizovanog obima.

Q14. Ako nezgoda nastupi u vreme rada, može li se istaći i građanska odgovornost poslodavca?

Član 188 Građanskog zakonika uređuje slučaj u kojem zaposleni prouzrokuje protivpravnu štetu drugome pri vršenju funkcije. Veza s funkcijama ne priznaje se automatski iz samog radnog vremena, pa treba proveriti vezu između stvarnog rada i nezgode.

Poslodavac može prigovoriti da je sačuvao dužnu pažnju pri izboru i nadzoru zaposlenog, ili da se šteti ne bi moglo preduprediti ni pri sačuvanju te pažnje. Može se razmotriti isticanje naknade zajedno protiv poslodavca i zaposlenog. Nakon naknade poslodavac može ostvariti regres prema zaposlenom.

Ako poslodavac dokaže te pretpostavke oslobođenja i oštećeni ne dobije naknadu iz stava 1, sud može prema članu 188 stavu 2 Građanskog zakonika naložiti naknadu potpunu ili delimičnu uz uvažavanje privrednog stanja poslodavca i oštećenog.

Pitanje protiv koga se građansko potraživanje usmerava treba razlikovati od krivične odgovornosti. Krivična odgovornost iz člana 284 Krivičnog zakonika ocenjuje se prema povredi dužnosti pažnje svakog fizičkog lica i uzročnoj vezi te povrede.

Q15. Koja davanja i koja pokrića obaveznog osiguranja vozila treba proveriti?

Obaveza zaključenja prema članu 6 Zakona o obaveznom osiguranju od autoodgovornosti (強制汽車責任保險法) leži načelno na vlasniku vozila, a u predviđenim slučajevima i na korisniku ili upravljaču tog vozila. Ovaj režim uspostavlja strukturu pokrića bez krivice (無過失給付制度) za lice povređeno ili umrlo usled automobilske nezgode, ali treba proveriti obim putnika ili trećih lica (第三人) van vozila, koji utvrđuje zakon.

Kod nezgode jednog vozila vozač tog vozila načelno nije adresat davanja obaveznog osiguranja tog vozila. Međutim, kod nezgode u kojoj učestvuje više vozila postoje slučajevi u kojima vozač može istaći davanje kod osiguravača obaveznog osiguranja drugog učestvujućeg vozila.

Tarifa davanja (強制汽車責任保險給付標準) izmenjena 29. 5. 2026. primenjuje se na nezgode koje su nastupile od 1. 7. 2026. Gornja granica primeranih i potrebnih medicinskih troškova za povredu iznosi 200.000 novih tajvanskih dolara (TWD); davanje za invalidnost (失能) iznosi od 80.000 TWD do 3.000.000 TWD prema 15 zakonskih stepeni; davanje za smrt iznosi 3.000.000 TWD, a zajednički maksimum smrti, invalidnosti i medicinskih troškova kada su u pitanju jedan oštećeni i jedna nezgoda iznosi 3.200.000 TWD. Na ranije nezgode može se primeniti prethodna tarifa.

Osiguranje odgovornosti prema trećim licima (第三人責任險), osiguranje od povreda vozača (駕駛人傷害險) i osiguranje štete na sopstvenom vozilu (車體損失險) fakultativni su proizvodi ugovorne prirode. Stvarno pokriće razlikuje se prema osiguraniku, gornjoj granici, odbitnoj franšizi (自負額), isključenjima, nehatu i drugim uslovima polise, pa polisu i uslove treba proveriti za svaku stvar posebno.

Zvanični izvori Q11–Q15

Q16. Može li se nakon nezgode sve ostaviti osiguravaču?

Osiguravači često ne rešavaju dovoljno pažljivo emotivnu stranu stvari kod učesnika nezgode.

Mogu zanemariti i ono što je za drugu stranu bitno — izvinjenje i izraz saučešća.

Za osiguravača isplata dodatnih 500.000 TWD ili 1.000.000 TWD u pojedinačnoj stvari nema bitan uticaj na ukupni privredni rezultat; za učesnika nezgode, međutim, takav iznos može odlučivati o tome da li će imati, ili neće imati, zabelešku u kaznenoj evidenciji (前科).

Između osiguravača i učesnika nezgode, uz to, može nastati sukob interesa; osiguravač rešava veliki broj stvari, pa svakoj od njih može posvetiti samo ograničeno vreme.

Zato ne preporučujem da se sav spor prepusti osiguravaču.

Ako se stvar poveri osiguravaču, treba neprekidno pratiti tok rešavanja i pažljivo ocenjivati isprave obe strane.

Q17. Kakva je krivična odgovornost za telesnu povredu iz nehata učinioca saobraćajne nezgode?

U nekim presudama za telesnu povredu iz nehata izrečena je kazna zatvora od oko 3 meseca; nema tipičnog ni zagarantovanog ishoda.

Ako se kazna pretvori u novčanu kaznu (易科罰金; 罰金, a ne upravna kazna 罰鍰), član 41 stav 1 Krivičnog zakonika utvrđuje preračun 1.000 TWD, 2.000 TWD ili 3.000 TWD za jedan dan; pri tarifi 1.000 TWD za dan kazna od 3 meseca odgovara iznosu 3 × 30 × 1.000 TWD = 90.000 TWD.

U nekim presudama za tešku telesnu povredu iz nehata izrečena je kazna zatvora od oko 4 meseca, a za smrt iz nehata (過失致死) od oko 6 meseci; nema tipičnog ni zagarantovanog ishoda.

Q18. Ako zaključite poravnanje s drugom stranom, može li se krivični predlog oštećenog povući?

Telesna povreda iz nehata i teška telesna povreda iz nehata krivična su dela koja se gone samo po predlogu oštećenog (告訴乃論之罪), pa se krivični predlog oštećenog može povući.

Pri smrti iz nehata povlačenje predloga nije moguće; međutim, ako zaključite poravnanje s porodicom druge strane, sud može kaznu ublažiti.

Uslovna osuda (緩刑) može biti moguća u nekim slučajevima; to nije obećanje.

Q19. Ako se nakon nezgode napusti mesto, je li krivično delo bekstva uvek ostvareno?

Ne nužno.

Prethodni uslov bekstva s mesta nezgode (肇事逃逸) jeste da je neko bio povređen ili umro.

Ako postoje samo štete na vozilu, to se ne smatra bekstvom.

Q20. Kako se traži advokat za saobraćajnu nezgodu?

Saobraćajne nezgode spadaju među veoma česte stvari, pa ih načelno može voditi i advokat s opštom parničnom praksom i višegodišnjim iskustvom.

Odlučuju pre svega pažljivost i poštenje advokata.

Bitno je da advokat pažljivo oceni sve stavke potraživanja i teži naknadi koju činjenice i dokazi podržavaju.

Advokat treba dalje razumljivo da objasni situaciju klijenta i upozori na predvidive rizike za slučaj da do poravnanja ne dođe.

Valja izbegavati advokata koji stvar preuveličava i samo zbog dobijanja naloga tvrdi da se poravnanje ne može zaključiti i da je nužno parničiti do kraja na građanskoj i krivičnoj ravni.

Time je sažet ovaj pregled pitanja i odgovora o saobraćajnim nezgodama.

Iz prakse u stvarima saobraćajnih nezgoda, u kojima sam zastupala klijente i pregledala spise, proizlazi još jedna bitna tačka.

Povreda ili smrt oštećenog donosi njemu samom i njegovoj porodici fizičku i duševnu patnju.

Učinilac se često ne javi da pita kako je oštećeni, niti ga poseti, a mnogi učinioci pretpostavljaju da će osiguravač sve rešiti, pa se sami ne pojavljuju. U tim slučajevima oštećeni ne vidi ni kajanje ni iskrenu nameru.

Oštećeni tako ostaje veoma povređen i pada u gnev, pa često ne ustupa u iznosu pregovaranja ili predlaže privremenu meru obezbeđenja potraživanja (假扣押) i vodi obezbeđenje imovine druge strane do kraja.

Taj se aspekt zato ne sme potceniti; prema okolnostima valja se posavetovati s advokatkinjom ili advokatom.

Ako imate dalja pitanja, opišite ih u zahtevu za ocenu na stranici za kontakt; savetovanje se obavlja samo na engleskom, kineskom (中文), japanskom i korejskom.

Wei Tseng (曾雋崴), advokatkinja na Tajvanu.


Pogledajte i: